O nama



POMIRENI S BOGOM

Mi smo mala grupa vjerujućih ljudi koji su se, u jednom momentu, našli na istom mjestu i sada zajedno koračaju istim putem. Onaj u koga vjerujemo i koga slijedimo na tom putu je Gospod Isus Hristos. On je taj kroz koga smo se pomirili s Bogom i objavljivanje dobre i radosne vijesti o Njemu (jevanđelja) naše je životno opredjeljenje.
Kao dio veće zajednice u Crnoj Gori – društva pozvanih iz raznih zanimanja, nacija i vjera – mi smo tu da bi govorili o Spasitelju i približili ljudima poruku Svetog pisma kao vjerodostojne Božije Riječi. Zajedno sa onima iz okruženja i cijelog svijeta činimo jedan jedinstveni evanđeoski pokret današnjice a čiji trag, manje ili više uočljiv, može da se prati unazad kroz istoriju i sve do njegovih početaka – na stranicama Biblije. 

DOBRA VIJEST

Svesni činjenice da dobru vijest o svom spasenju mnogi neće na drugačiji način čuti a željni da sa što više ljudi podijelimo ono što imamo, odlučili smo da svoje postojanje i poruku obznanimo i na ovaj način, preko Interneta.
Tako je nastala DOBRA VIJEST Crna Gora (Good News Montenegro), neprofitna hrišćanska služba sa svojim centralnim sajtom DOBRAVIJEST.com, posebnim sajtovima Bogopoznanje i Dobri pastir, kao i prisustvom na glavnim društvenim mrežama.
Od 2009-e godine DV je prisutna i djeluje kako u svojoj lokalnoj zajednici tako i na internetu, gdje posebno nailazi na dobar prijem.
Svoj uspjeh DV duguje svojoj velikoj online zajednici prijatelja, posjetilaca i onih koji nas redovno prate, ali i činjenici da postoji velika duhovna glad u društvu koju ova služba svojim radom i porukom nastoji da susretne i zadovolji.

Sa žaljenjem smo svjesni i činjenice da mnogi koji, na ovaj ili onaj način, čuju poruku jevanđelja, ne prihvataju ponuđenu ruku spasa i, iz ovog ili onog razloga, ne nalaze mjesta u svom životu za Boga i tako ostaju bez Njega i u vječnosti.
Međutim, tješi nas pomisao da je uvijek bilo onih koji nisu pristajali uz mnoštvo nego su bili izdvojeni za Boga i raduje nas što je On u svakom vremenu i naraštaju imao svoj narod, pa tako i danas.

CRNA GORA I DALJE

Iako je naš sajt napravljen kako bi DV svojom porukom i sadržajem mogla da dosegne ljude sa ovog našeg srpsko-hrvatskog govornog područja, prvenstvena namjera nam je bila da svojim prisustvom na društvenoj sceni Crne Gore njeni narodi čuju tu divnu poruku pomirenja.

Tako smo tu za sve vas koji vidite ispraznost i besmisao života bez Boga ali i za vas koji se više ne zadovoljavate površnim i formalnim religioznim životom, kako bi vam pomogli da saznate Božiji plan za svoj život i ovaj svijet, i u Njemu samom nađete svoju nadu i ispunjenje.

U Svetom pismu je se Tvorac najpotpunije objavio čovječanstvu i zato vas upućujemo na njegove stranice kao glavni izvor saznanja o Bogu i Njegovoj ljubavi za vas. Isto tako vam preporučujemo da u svom mjestu potražite vjerne koji će vam pomoći i, ako budete htjeli, rado vas prihvatiti u Božiju porodicu.

PREMA CILJU

Posebno nam je na srcu i u molitvi naš grad i, vjerujući da Bog u njemu već uveliko poziva i priprema sebi ljude, žene i djecu – u radosnom smo iščekivanju onih od Božijeg naroda koji će tek doći i pridružiti nam se na našem putu.

top6
———————————————————————————————————–

images870R22IR

Sadržaj:

  1. Zašto ovo ime, zaštitni znak?
  2. Šta je, zapravo, Dobra vijest?
  3. Šta je DOBRAVIJEST.com?
  4. Šta DV kao služba (ministry) nije?
  5. Da li je vaša vjera uvezena sa zapada?
  6. Koja je to, zapravo, vjera ili crkva?
  7. Je li ta vaša ‘crkva’ u stvari sekta?
  8. Kako se nacionalno izjašnjavate?
  9. Da li nastojite da evangelizirate svakoga i sa kojim pravom?
  10. Imate li neprijatelja?

~~~~~

[Ako se pitate…]

1. Zašto ovo ime, zaštitni znak?

DOBRA VIJEST:  (grčki euangelion), evanđelje ili dobra i radosna vijest o Spasitelju svijeta Isusu Hristu.

bird-of-peace-tattoo-design.jpg GOLUBICA  (DoVe)
Nosilac dobrih vijesti još od vremena Noja kada mu je se vratila noseći maslinovu grančicu u kljunu.
Takođe – simbol mira, bezazlenosti, slobode, vjere i Duha Svetoga.

[]

2. Šta je, zapravo, Dobra vijest?

DOBRA VIJEST  je hrišćanska služba čiji je osnovni zadatak prenošenje radosne vijesti (jevanđelja) o Isusu Hristu i izraz je potrebe da što više ljudi čuje tu poruku. DV se na tom poslu uglavnom koristi pogodnostima i prednostima savremenih informacionih tehnologija i internet medija. Međutim, DV nije samo internetska služba, ona je i opšta služba u smislu da postoji van interneta i da služi i na druge načine, ona je i ‘lična’ služba u tome da je se može kontaktirati, potražiti, kritikovati, pitati, pridružiti joj se, i njome se okoristiti na razne druge načine osim surfovanja po njenom sajtu.
Sjedište DV je u Bijelom Polju. DV ima svoju biblioteku i u njoj se osim besplatnog izdavanja knjiga može (opet besplatno) dobiti Sveto Pismo i druga literatura.

[]

3. Šta je DOBRAVIJEST.com?

DOBRAVIJEST.com je glavni sajt Dobre vijesti kao službe. ‘Dobra vijest’ je širi pojam, služba koja radi na razne načine i koja se koristi raznim tehnološkim sredstvima, od kojih je glavni internet. Svoje prisustvo na internetu DV kao služba najbolje ostvaruje preko svog sajta DV.com, ali i preko mreže drugih sajtova/stranica – Weebly, Facebook i Twitter.
DV.com tako nije obična internet prezentacija DV kao službe, već su otvorena vrata ka raznim drugim hrišćanskim, jevanđelskim sadržajima. DV služba nastoji da upućuje ljude na Hrista i Božiju Riječ.

Dakle, kada ste na sajtu DV.com niste na prezentaciji službe Dobre vijesti (osim onih neophodnih i uobičajenih informacija) već na prezentaciji onoga što DV ima kao svoje bogatstvo i koje želi da podijeli s drugima. Dobra vijest je pojam, ‘entitet’ koji stoji iza sajta DOBRAVIJEST.com, koji je samo njeno sredstvo i glasnik, ali i opšte-hrišćanski portal.
DV.com je u vlasništvu Dobre vijesti a u vašoj službi.

[]

4. Šta DV kao služba (ministry) nije?

DV nije sajt, ona ima svoj sajt – ovaj na kojem se nalazite.
DV nije NVO.
DV nije nikakva organizacija, jer kao takva nije ni registrovana.
DV nije crkva/zajednica.
DV nije sinonim za vjerne u Bijelom Polju, ona ne podrazumijeva crkvu u tom gradu.
DV nije društvo/ustanova.
DV nije sekta, niti pripada nekoj sekti.
~~~
DV nije ‘pro-zapadna’ niti je bilo ko finansira.

DV nije homofobična niti je interesuje nečija intima.
DV nije za promociju nečije intime na ulicama.
DV nije islamofobična.
DV nije anti-semitska i veoma ljubi Izrailja (Avramovo potomstvo).
DV nije pro-Izraelska (cionistička) jer ljubi i Palestince (Ismailovo potomstvo).
DV nije protiv bilo koje nacije ili vjere sa ovih prostora. 
DV nije i ne radi protiv države niti je se tiču državni poslovi.
DV nije apolitična, jer je se tiču društvena zbivanja.

[]

5. Da li je vaša vjera uvezena sa zapada?

Ne, naša vjera je ‘uvezena’ sa istoka, sa biblijskih prostora i iz biblijskih vremena. Inače, neki od najbrojnijih evanđeosko/biblijskih crkava ili nacionalnih saveza u Evropi nisu na zapadu već su u istočnoevropskim zemljama. Hrišćanstvo ovog tipa na zapadu slabi i u stalnom je opadanju, zemlje su sve više sekularne a ateizam je najraširenija ‘vjera’ i stil života. Pravi procvat biblijske vjere se dešava upravo na drugom kraju Evrope i na Bliskom Istoku. Vjerujemo takođe da Daleki Istok, posebno Kina i Indija imaju više pravih hrišćana nego što ih ima u Evropi ili Americi.

[]

6. Koja je to, zapravo, vjera ili crkva?

BIBLIJSKA VJERA, HRISTOVA CRKVA

Oba člana uredništva DV su članovi Prve baptističke crkve u Beogradu jer su tamo kršteni, i to na biblijski način i kao već vjerujući ljudi. Pomenuta crkva je član Baptističkog Saveza Srbije koji je član Evropske Baptističke Federacije (inače, najveći savezi baptističkih crkava u Evropi pored, naravno, Engleske su u Rumuniji i slovenskim zemljama, posebno u Ukrajini i Rusiji). Međutim, s punim pravom i potpunim odobravanjem (od druge braće iz pomenute crkve) izjavljujemo da nam je to sporedni (baptistički) identitet i da naša misija odn. prisustvo (Dobre vijesti) u Bijelom Polju nije ‘baptističke’ prirode – ostalih vjernih u B.Polju još manje.

Dakle, to (baptističko) ime nam je utoliko važno samo ukoliko smo suočeni sa nekom nebiblijskom doktrinom ili lažnim učenjem u okvirima ostatka evanđeoskog hrišćanstva (mada nije rijedak slučaj da takve doktrine upravo poteknu od nekog iz baptističkih crkava, posebno iz Amerike, pri čemu se onda pozivamo na ono istorijsko i originalno vjerovanje baptista i naš evropski i ‘istočni’ baptizam, u mnogo čemu različit od američkog). S druge strane, taj identitet i ime je ono kojeg se rado odričemo u korist svog glavnog identiteta i imena hrišćanina, odn. učenika i sljedbenika Isusa Hrista,  i naročito u ophođenju sa bližnjima ili kad se radi o saradnji sa drugima iz bilo koje crkve/zajednice a koji su biblijskih uvjerenja.

Može se nekome dojmiti ili dopasti baptistička teologija i naučavanje kao najbliže Bibliji (baptistička uvjerenja su zapravo, u suštini, samo biblijska i autentična hrišćanska), ali ime koje će neko lično preuzeti kao svoj identitet je lična stvar i samo ga može sam izabrati – niko ga ne treba ili smije nametati nekome drugome. Mi vjerujemo da Bog ne želi ovdje da stvara baptiste niti da pravi baptističku crkvu, već da Svetim Duhom rađa svoje nove ljude, svoj vjerni narod, Hristovu crkvu. Ljudi sa ovih prostora su uglavnom po biblijskom opisu nevjerni, ali bez obzira jesu li bili religiozni ili ateisti, pravoslavni ili muslimani, kada dobiju spasonosnu biblijsku vjeru postaju ”vjerni”, kako su uostalom učenici Hristovi i nazivani u početku dok im kasnije nisu nametnuli novo ime ‘hrišćani’. Nekome će više odgovarati ime ‘hrišćani’, nekome ‘evanđeoski hriščani’, nekome ‘biblijski hrišćani’, ‘biblijski/evanđeoski pravoslavni’ itd. Uostalom, ni jedno takvo ime pa ni ‘baptista’ ne garantuje ulazak u Nebo. Jedini identitet koji Bog prepoznaje i priznaje je onaj koji On upiše u svoju Knjigu života, a to je vaše lično ime i zvanje – prijatelj Božiji.

NAPOMENA: Termin ‘evanđeoski’ se često pogrešno shvata i miješa sa jednim drugim – ‘evangelici‘ ili ‘evangelički‘. Treba znati da je ovaj drugi termin naziv za jednu tradicionalnu protestantsku (reformiranu) crkvu kod nas i u svijetu pod nazivom Evangelička crkva. Dakle, to je jedna od protestantskih crkava, što međutim nije garancija da su kao zajednica ili pojedinačno i ‘evanđeoski’- što je način vjerovanja i života i može biti prisutno kao karakteristika vjere u bilo kojoj crkvi kod pojedinaca ili cijele zajednice, ali i odsutno. Dakle ‘Evanđeoska crkva’ ne postoji, postoji samo evanđeoska, sa malim ‘e’, jer je to samo epitet, opisuje način na koji neka crkva postoji i vjeruje. Dakle, jedna Evangelička crkva u jednom mjestu u Vojvodini, recimo, ne mora uopšte biti i evanđeoska – probuđena zajednica puna života i Duha Svetoga, sa biblijskim naučavanjem i praksom, već samo jedna uspavana, tradicionalna protestantska zajednica bez života i prisustva Božijeg, kao i u bilo kojoj duhovno mrtvoj, mjesnoj pravoslavnoj crkvi, recimo.
S druge strane, postoje evanđeoski pokreti i duhovna probuđenja u tradicionalnim (katoličkim, pravoslavnim, nekim protestanstkim) crkvama, kako kod pojedinaca vjernika tako i kod sveštenstva, i u tom slučaju se radi o pojedinačnoj evanđeoskoj vjeri koja se rađa od Duha Božijeg.

Tako je DV služba sa evanđeoskim predznakom i to nas samo predstavlja kao ‘žive’ duhovno, samo označava našu prirodu i čemu smo privrženi – predstavlja načelo naše vjere a ne nikakvu (crkvenu) pripadnost. Iako, danas, neke crkve i savezi ipak uzimaju upravo to ime, u suštini i izvorno ‘evanđeoski’ opisuje karakter vjerovanja i blizinu Bibliji i, do skora, nije označavalo neku istorijski nastalu i priznatu zajednicu ili crkvu. U suštini, treba praviti razliku između ‘evanđeoska’ (karakter, neki ga koriste i kao ime, mada rijetko) i ‘Evangelička’ (ime, denominacija, jedna od tradicionalnih protestantski crkava, prisutna i u našem neposrednom okruženju).

[]

7. Je li ta vaša ‘crkva’ u stvari sekta?

Jedna od (rijetkih) prednosti ‘evropskih’ stremljenja naše zemlje je što sve više ima upućenih, informisanih ljudi u našem društvu, a sve manje provincijalizma, predrasuda, ‘svojatanja’ (‘pravoslavna’ nacija), kao i osnovnog nepoznavanja duhovnosti, istorije religije, ali i osnovnih ljudskih prava.

Mislimo, inače, da je žalosno kad čovjek dopusti da drugi razmišljaju i određuju za njega šta je šta. Međutim, nama nazivi ne smetaju, jer su sektom zvali i prve učenike i pokret Hristov, a oni koji su bili na drugoj strani i davali ‘imena’ su i danas prisutni među nama i, kao i onda u biblijska vremena, viču iz glasa i pripremaju kamenje.

[]

8. Kako se nacionalno izjašnjavate?

Urednik DV se izjašnjava kao Srbin, u ostatku crkve i kod simpatizera u gradu i zemlji ima onih koji se osjećaju više Crnogorcima. U Crnoj Gori, inače, evanđeoskih hrišćana ima još i Slovaka, Srba iz Šumadije i Vojvodine, Bošnjaka/Muslimana, Roma, Hercegovaca, nekoliko stranih državljanja – misionara. Iako je patriotizam nešto što gajimo i što nam je svojstveno a otadžbina, mislimo, vrijedna da se brani, mi vjerujemo da je čak i taj identitet (nacionalni) manje bitan od onog nebeskog. Dakle, biblijska, spasavajuća vjera je za sve ljude i sve nacije a evanđeoski vjernici su nacionalno šaroliko društvo i svi su slobodni da se izjašnjavaju kako hoće, i to smatramo svojim bogatstvom.

NAPOMENA: Važno je, možda, istaći da ljudi koji potiču iz islamske tradicije (vjernici ili ateisti), prilikom dobijanja spasonosne vjere od Boga, dobijaju samo novo srce kao i svi ostali koji uzvjeruju, novi pogled na svijet, novi identitet pred Bogom pomoću kojeg ih prepoznaje kao svoju djecu, svoje prijatelje. Takvi ljudi ne dobijaju novo ime i prezime, već novu prirodu i Duha Svetoga kao i svi ostali. Kao što ne mijenjaju svoje muslimansko ime (Ramiz ostaje Ramiz), tako nije neophodno ni da mijenjaju stil oblačenja (osim ako to kako smo se oblačili nije pokazivalo naš dotadašnji vjerski identitet), način ishrane, porodične ili lične navike, naravno ako nisu u suprotnosti prema Božijoj volji otkrivenoj u Svetom pismu, i to opet kao i svi drugi. Sebe kao vjernike mogu nazivati kako hoće – u suštini postaju narod Božiji, narod Puta, narod Knjige, vjerni,  i jasno je da više nisu islamskih već hrišćanskih uvjerenja (jer vjeruju i pripadaju Hristu, to nije nacionalno određenje). Ako im  ‘Musliman’ ili ‘Bošnjak’ predstavlja nacionalni identitet, naravno ne moraju ponovo ”postajati” Srbi ili Crnogorci. Boga mogu nazivati Alahom i dalje (arapski hrišćani i nemaju drugu riječ za Boga) ali postoji i naša riječ umjesto arapske, a Isus će isto biti mio srcu i kao Isa sada kad znaju da je i njihov Spasitelj i Sin Božiji…
Jasno je da mora biti i odricanja, ‘žrtvi’ i izvjesnih prilagođavanja i promjena, a to sve opet kao kod svih nas – u ovom slučaju, recimo, odlazak u džamiju, i čitanje Kurana postaju izlišni i nepotrebni. Čovjek postaje slobodan od ‘zakona’, rituala, i tako nije obavezan da se pridržava nekih principa i pravila koje religije nameću čovjeku da bi se približio Bogu – sada je svaki vjernih pomiren s Bogom i toliko mu blizu da sam Bog u Duhu Svetome prebiva u njemu. Sve odredbe i ‘zahtjevi’, uključujući onih ”pet stubova Islama”, prestaju da važe kao takvi, kao obavezni. I ta sloboda od ‘zakona’ i pravila – je opet kao kod svih nas jer smo ih svi mi, u ovom ili onom obliku, imali – bilo da su nam te zakone i pravila drugi nametnuli ili mi sami sebi.

1. Vjerovanje – drugi dio više nema značaja jer Isus je sada glavni, On je Sin Božiji, i vjerovatno ne poznaje Muhameda (pri tom ne vjerujemo da je Muhamed sve ovo namjerno i svjesno uradio povukavši za sobom nebrojene milione ljudi, mislimo da je vjerovao da je, te 610. godine na brdu Hira blizu Meke zaista melek Džibril  razgovarao s njim – ”…jer se sam Sotona pretvara u anđela svjetla”, kako kaže u poslanici Korinćanima).
2. Namaz – molitva je naravno važeća i važna, ali ne kao zakonska odredba već kao potreba čovjeka za Bogom, kad i koliko hoće i smatra da je dobro po vlastitoj savjesti a ne nečijoj odredbi.
3. Post – opet samo kad i kako čovjek hoće i osjeća potrebu (i koliko mu tijelo i zdravlje dozvoljavaju).
4. Zekat – milostinja je uvijek Bogu ugodna i bez zakonskih odredbi kad i kome. Opet kad srce hoće i koliko, kome je i kad potrebno.
5. Hadžidž – za hodočašćem prestaje svaka potreba jer to Bog od nas ne traži. Lijepo je, vjerovatno posjetiti, recimo, Jerusalim, ali nije neophodno jer je Bog mnogo bliže  od Jerusalima – svuda i uvijek sa nama do kraja svijeta.

Takvih dragocjenih novopridošlih ljudi, i Bogu i nama dragocjenih, imamo u Crnoj Gori, ali posebno u Bosni, i mnoge znamo ili ih imamo za prijatelje i braću na društvenim mrežama. Neke od tih ljudi i njihova svjedočanstva o primljenoj  Božijoj milosti i spasenju možete naći i na našem sajtu i možete ih i upoznati bar preko Fejsbuka.
Mi možemo da dodamo samo da se izuzetno divimo takvim ljudima i njihovoj vjeri (jer po prirodi stvari može biti da će da trpe više od nas ostalih koji iz ateizma ili svoje rođene ali mrtve crkve dolazimo Bogu) i da im zavidimo na posebnoj milosti Božijoj kojom ih obdaruje i kojom ih voli, a sve to srazmerno njihovom riziku koji svesno prihvataju ljubeći svog Spasitelja i predajući mu svoje živote – a riziku od onih iz sopstvenog naroda koji spremaju ono isto kamenje.

[]

9. Da li nastojite da evangelizirate svakoga i sa kojim pravom?

Da, jer nam je to zapovijest od Gospoda. On, kao Tvorac neba i Zemlje, je znao zašto je dao takvu zapovijest, ali je ona više nego izričita: ”…dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji. Idite, dakle, i naučite sve narode, krsteći ih u ime Oca, i Sina, i Svetoga Duha, učeći ih da sve drže što sam vam zapovijedao…” (Matej 28:18-20). Ne treba zaboraviti da je to zapovijedio iako je znao da postoje ili će tek nastati razne druge religije i vjerovanja. Šta onda reći na tvrdnje mnogih danas da su to sve samo različiti putevi do Boga? Kako onda pomiriti gledište jedne velike svjetske religije (da nema drugog Boga do Njega i da Sveto Pismo JESTE Njegova Riječ) sa odbijanjem da se ta Riječ sagleda i prihvati ili uporedi sa tom svojom, ‘narednom’ pisanom objavom? Kako je moguće ‘uvažavati’ tu prvobitnu Božiju objavu a odsjeći glavu čovjeku, misionaru, koji je došao da navijesti tu istu Riječ i radosnu poruku spasenja cijelog ljudskog roda? Kako ne otići svakom narodu, plemenu i jeziku? Kako ne javiti svakome Isusove riječi: ”Ja sam put i istina i život. Niko ne dolazi Ocu osim kroz mene” (Jovan 14:6)?

To ‘evangeliziranje svijeta’, međutim, ne znači nekakvo nasilno ‘pokrštavanje’, iako je često imalo upravo takvu (negativnu) konotaciju i bilo tako shvaćeno i činjeno kroz istoriju, već podrazumijeva poštovanje tuđih uvjerenja, mišljenja, izbora. Naše oružje nije mač već istina Božije riječi a naš princip je onaj biblijski – da drugima ne činimo ništa što ne bi voljeli da se nama čini.
Dakle, mi objavljujemo radosnu vijest o Spasitelju svih naroda a da, pritom, nikoga ne prisiljavamo da je sluša. Imamo odgovore ako neko zapita za razloge naše nade i vjere. Samo to je biblijska evangelizacija.

[]

10. Imate li neprijatelja?

Da. Neprijatelj jednog hrišćanina je Sotona, ovaj svijet (sistem vrijednosti), kao i on sam (njegova tjelesna priroda). Nemamo neprijatelje u drugim religijama ili onima koji ih upražnjavaju, ne smatramo neprijateljima ni ateiste. Jer naša borba nije protiv ”tijela i krvi” (čovjeka), več ”protiv sila tame i duhova pakosti ispod neba” (pali anđeli, njihova poglavarstva, demoni). Neprijatelj nam je upravo onaj ‘svijet’ zaslužan za nastanak raznih religija i vjerovanja, filozofija i ‘naučnih’ teorija, cijelih sistema mišljenja i ljudskih zabluda, svijeta zabave i pornografije, novca i materijalnog iznad duhovnog, duhovnog iskvarenog svakakvim lažnim učenjima, moralnog sunovrata …

[]

——————————————————————————————————-

lonely-man-in-crowd

“Never worry about numbers. Help one person at a time  and always start with the person nearest you.”
― Mother Teresa

“Five percent of the people think;
ten percent of the people think they think;
and the other eighty-five percent would rather die than think.”

– Thomas Edison

“There is a cult of ignorance in the United States, and there has always been. The strain of anti-intellectualism has been a constant thread winding its way through our political and cultural life, nurtured by the false notion that democracy means that “my ignorance is just as good as your knowledge.” – Isaac Asimov

“Facts do not cease to exist because they are ignored.” Aldous Huxley

“Most ignorance is vincible ignorance. We don’t know because we don’t want to know.” 
– Aldous Huxley

Čujte reč Gospodnju, sinovi Izrailjevi, jer Gospod ima parbu sa stanovnicima zemaljskim; jer nema istine ni milosti ni znanja za Boga u zemlji.
– Osija 4:1

Izgibe moj narod, jer je bez znanja; kad si ti odbacio znanje, i ja ću tebe odbaciti da mi ne vršiš službe svešteničke; kad si zaboravio Boga svog, i ja ću zaboraviti sinove tvoje.
– Osija 4:6

[]

____________________________________________________________

top5 Idi na vrh stranice

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s