Veliko poslanje



I pristupivši Isus reče im govoreći: dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji. Idite dakle i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, učeći ih da sve drže što sam vam zapovijedao; i evo ja sam s vama u sve dane do svršetka vijeka.
Matej 28:18-20


NAŠA MISIJA

Da širimo BOŽIJE KRALJEVSTVO
na uštrb kraljevstva tame
molitvom,

ljubeći svoje bližnje,

javljajući Božiju ljubav svijetu.

Bringing the Kingdom of God by praying, caring for the needy,
and proclaiming the Gospel.

 

NAŠA UVJERENJA U VEZI S MISIJOM

1. Misijski rad je nemoguć bez Božije sile. Svi ljudi u svakoj kulturi se rađaju kao izopačeni, u neprijateljstvu sa Bogom i slijepi za istinu. Obraćenja ljudi i napredak misijskog rada je apslolutno nemoguć bez natprirodne sile Duha Svetog kojom se čovjek preporađa. Savremene strategije crkvenog rasta i mnoge nove misijske metodologije često previđaju ovu osnovnu istinu.

2. Samo istinito jevanđelje se mora navještavati. Jevanđelje je sila Božija za spasenje (Rim.1:16) i njegovo propovijedanje je to veliko ‘’sredstvo’’ i ‘’metodologija’’ misijskog rada. Jevanđelje je, prvenstveno, Bog koji u Hristu miri svijet sa sobom (2.Kor.5:19). Ono odgovara na vječno pitanje kako pravedni Bog opravdava grešnike (Rim.3:26). Ono pokazuje samo Hrista, koji je ponio grijehe svog naroda na krst, bio ostavljen od Boga, i koji je osjetio punu snagu Njegovog pravednog gneva protiv grijeha. Dobra vijest jevanđelja je da je kroz Hristovu smrt zadovoljena Božija pravda, i da je tako obezbijeđeno spasenje za mnoge. Dokaz za to je bilo vaskrsenje Isusa Hrista iz mrtvih – ‘’On je bio predat zbog naših prestupa, i uskrsao je za naše opravdanje’’ (Rim.4.25).

3. Jevanđelje prevazilazi kulturu. Najveća potreba svih ljudi u svim kulturama je da im se jasno objavi jevanđelje. Ljudi se kroz njega spašavaju, poslije čega nastavljaju da se posvećuju kroz stalni rast i vođstvo cjelokupne Božije riječi. Iako treba imati u vidu i kulturne osobenosti i razlike, za jednog misionara je ipak bitnije da bude usredsređen na Bibliju nego na kulturu. Pitali su jednom nekog misionara kako je propovijedao izvjesnom udaljenom plemenu. Rekao je: ‘’Ne propovijedam jevanđelje nikakvom udaljenom plemenu već ljudima!’’

4. Misijski rad uživo je neophodan. Iako neka sredstva koja nisu lične prirode mogu biti efikasna u prenošenju jevanđelja, ipak ona ne mogu biti zamjena za čovjeka koji je među tim ljudima, uči ih jevanđelju, i pred njima ‘’živi’’ svoju vjeru. Bog je poslao svog Sina, i On postade tijelo i življaše među nama (Jovan 1:1,14; 3:16).

5. Površno jevanđelje je jedna od velikih prepreka za misiju. Ne-teološko propovijedanje, zabavni skečevi, i evanđeoski filmovi nisu zamjena za biblijsku ekspoziciju jevanđelja. Pozivanje ljudi da dignu ruke i da mole molitvu ne može da zamijeni biblijski poziv na pokajanje, vjeru, i učeništvo. Biblijska sigurnost spasenja ne proističe iz neke prošle odluke ili molitve, već posmatranja i vrednovanja svog života u svjetlu Pisma.

6. Osnivanje crkava je glavni posao misije. Postoje mnogi darovi i pozivi u tijelu Hristovom, ali svi oni treba da rade zajedno na misijskom polju i sa prvenstvenim ciljem da se osnuje biblijska crkva. Jedno je kad radimo masovne evangelizacije i hvalimo se brojem odluka za Hrista; sasvim druga stvar je osnovati biblijsku crkvu.

7. Istinski misijski rad zna da košta. Ejmi Karmajkl je objasnila jednom da je misija ni manje ni više nego prilika da se umre. Živimo u palom svijetu koji je u neprijateljstvu sa Bogom i koji se protivi istini; misija zato ide ruku pod ruku sa patnjom i stradanjem. Svako napredovanje Hristovog kraljevstva u đavolju oblast će izazivati sukob. Ima mnogo zemalja i naroda u kojima se mučeništvo ne može izbjeći.

8. Domaći misionari/strani misionari, novac, obrazovanje… Krajnji cilj svake misije je da se osnuje crkva koja može dalje samu sebe da održava, i da se u njoj osposobe ljudi koji će dalje sami da rade i osnivaju nove crkve. Ideal je da crkve u određenoj zemlji same šalju i izdržavaju svoje vlastite misionare, ali je u mnogim zemljama potreba za stranim misionarima još uvijek prisutna i njihova duhovna i materijalna pomoć neophodna. Strani novac je u krajnjoj instanci ipak Božiji novac, i kad već postoje bogate zemlje, misijske organizacije i pojedinci iz tih zemalja koriste taj novac mudro i za napredovanje Božijeg carstva.
Da li su domaći misionari kvalifikovani za taj posao? Ako pod kvalifikacijama podrazumijevamo završenu teološku školu sa diplomom, onda i takvih ljudi imamo;
ko god ima mogućnost teološkog obrazovanja šteta je da je ne iskoristi. Međutim, da li treba da ‘’mjerimo’’ čovjeka Božijeg po diplomi, ili po poznavanju Pisma, pobožnosti, sili Duha, revnosti? Mislimo da su, za svakog od nas a posebno za misionare, ove kvalifikacije vrednije.

Ako, dakle, upoređujemo strategije (strana ili domaća misija), smatramo da su obje korisne i imaju svoje mjesto, ali da je misionar koji poznaje jezik i kulturu (a to može biti i strani misionar), ipak bolja opcija i efektniji metod za misijski rad.

9. Oprez.
Neophodno je podsjetiti da smo, u isto vrijeme, dužni da budemo na oprezu kod bilo koje misije iz najmanje tri razloga:

1.  Moramo paziti kakva se nauka donosi, odn. da li je sve po Pismu i po volji Božijoj:
a) ”vukovi u ovčijim kožama”, neprijatelji Božiji, koje treba izbaciti napolje.
b) sa nenamjerno i/ili djelimično lošom teologijom/naukom, koje treba ispraviti.
c) ”zalutali”, hrišćani ali koji nisu poslati od Boga, već kao turisti željni avanture i misije – obilaze egzotične zemlje (istina traže šta može da se uradi i pomogne ali često više naprave štete nego što pomognu), takve ugostiti ali im i predočiti misijske potrebe u njihovoj zemlji.

2. Drugi razlog za oprez je prizemniji, ređi, ali ne manje štetan – naime, sa ‘’ispravnom’’ biblijskom naukom može doći i neko ko uopšte ne radi za Boga! Poznati slučaj čovjeka pod imenom John Neighbor (poznavao Bibliju ali radio za izvjesnu agenciju), u Beogradu od prije dvadesetak godina, je jedan takav primjer kakva šteta može biti napravljena i kakva ljaga pasti na Božiji narod.
U Crnu Goru s pasošem može ući bilo ko, ali mi kao Hristov narod, zbog svog ugleda i zbog svoje zemlje, ne smijemo sebi priuštiti neopreznost i dozvoliti da takav neko pređe naš prag, propovijeda, postane jedan od nas.

3. Isto tako je važno napomenuti da su misije često donosile, zajedno sa jevanđeljem, stranu kulturu, tako da su se crkve vezivale uz određenu kulturu umjesto uz Sveto Pismo. Navjestitelji Hristovog jevanđelja iz drugih kultura se moraju ponizno lišiti svega, izuzev osobne autentičnosti, kako bi mogli postati sluge u drugoj zemlji na slavu Božiju, a mi kao crkva ovdje, težiti očuvanju osobenosti svog podneblja, i širiti jedino poruku Pisma.

10. Zaštita.
a) POLITIKA VLADE SAD.  Znamo da takvo što kao ”hrišćanska nacija” u Božijim očima ne postoji, već samo Božiji narod koji je Crkva, sastavljena od pojedinaca iz svih naroda, plemena i jezika. Može postojati (nominalna) hrišćanska većina u nekoj zemlji, ali to čini tu zemlju hrišćanskom nacijom taman onoliko koliko ime i prezime čini neku porodicu hrišćanskom.
Amerika, smatrajući sebe hrišćanskom nacijom, i zemljom slobodnih i zaštitnikom potlačenih u svijetu (ne ulazeći sad u polemiku o istinitosti toga), još uvijek zna da digne glas protiv narušavanja ljudskih prava i sloboda u drugim zemljama (u iskrenost takvih istupa takođe ovom prilikom nećemo sumnjati), naročito religioznih sloboda. Američke ambasade svuda u svijetu, pa i kod nas, jednom godišnje šalju izvještaj Stejt Dipartmentu o stanju vjerskih sloboda u toj zemlji (oni dalje Kongresu), što dovodi do zaključka da se to stanje prati. /Izvod iz Izvještaja o vjerskim slobodama u CG 2010, gdje u svom 4.dijelu pod naslovom ”Politika vlade SAD”, kaže sledeće: Vlada SAD vodi razgovore o vjerskoj slobodi sa Vladom Crne Gore u sklopu svoje sveukupne politike promovisanja ljudskih prava. Zvaničnici Američke ambasade su se redovno sastajali sa sveštenstvom i vođama vjerskih i nacionalnih  manjina, radi promovisanja poštovanja vjerskih sloboda i ljudskih prava/. Ovo može da se protumači kao briga i oblik zaštite, ali ne znači da se na to mora oslanjati ili na tu zaštitu računati. Danas, kada je svima dostupan sajt američke ambasade ili njihov email, i kada se američki ambasador može imati za prijatelja na Fejsbuku, lakše je nego ikada požaliti se na kakvu diskriminaciju, i mnogi to vjerovatno i koriste kao legitimno sredstvo da bi skrenuli pažnju na svoje nezavidno stanje. Međutim, koliko god ta ”ponuda” može da se cijeni, treba reći da takva vrsta zaštite povodom neke eventualne diskriminacije ne treba da se traži, niti nam može biti nametnuta (u smislu tih redovnih susreta, gore pomenutih). Mislimo da, kao Božiji narod, ne treba da ponovimo grešku Izraela, i da u kom drugom, osim u Bogu, vidimo i tražimo svog zaštitnika.
Na kraju, zašto ne reći, smatramo da je ta briga od strane jedne države i njenih zvaničnika iskrena ali političke prirode a ne religiozne, prvo – što se vjerske slobode uveliko krše u samoj Americi, a drugo – što znamo da je, osim crkve, sav svijet neprijatelj Bogu, pa tako i državne institucije bilo koje zemlje, uključujući i Stejt Dipartment.

b) DOMAĆE ZAKONODAVSTVO. Osim toga, savremeno zakonodavstvo u našoj zemlji je, za sada, dovoljna garancija za očuvanje prava svih njenih građana pa i nas – Institucija ombudsmana, kao jedan od mehanizama za zaštitu ljudskih prava i sloboda građana je u CG uspostavljena 2003.godine. Skupština Crne Gore je, takođe, 27.jula 2010.godine donijela jedan takav zakonski akt pod imenom Zakon o zabrani diskriminacije, kojim se štite građani od bilo koje vrste diskriminacije, pa tako i vjerske.
Sve ostalo je u rukama našeg Gospoda.
……………………………………………………………………………………………..

…..

top5 Idi na vrh stranice
______________________________________________________________

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s